Duga  

Duga je oštenjena 1994. godine ~ Preminula je 2005. godine

DUGA, NAŠA PRVA GOLDENKA, NAŠA VELIKA LJUBAV, KOJE VIŠE NEMA MEĐU NAMA ...

ALI KOJA ĆE ZAUVIJEK ŽIVJETI U NAŠIM SRCIMA ... PREKO DUGE, ZAVOLJELI SMO GOLDENE ...

 A TKO JEDNOM ZAVOLI GOLDENE, VOLI IH ZAUVIJEK ... TO SU PSI KOJI ŽIVE ZATO DA VAS USREĆE ...

DA VAM UDOVOLJE ... DA VAS UČINE OBOŽAVANIMA ...

BESKRAJNA LJUBAV KOJOM VAS SVAKODNEVNO OBASIPAJU, NEOGRANIČENA ODANOST, ČINE VAS POSEBNIMA ...
TO SU PSI KOJI VAM PRIČAJU, SAMO IH TREBA ZNATI ČUTI ... I PAŽLJIVO SLUŠATI ...
 

DUGA, HVALA TI, ŠTO SI NAS STRPLJIVO UČILA SVEMU ŠTO SADA ZNAMO ...

ŠTO SI NAS POLAKO UVODILA U SVOJ MALI SKRIVENI PSEĆI SVIJET I OTKRILA NAM MNOGE PSEĆE TAJNE ...
PREKO SVAKOG NOVOG ŠTENETA, MI VOLIMO TEBE ... HVALA TI ...

   Lora  

   Stonella Happy Company  

Oštenjena : 24.12.2000. ~ Preminula : 2009.

Vlasnik : Tanja Colić

MOJA DRAGA TANJA OSTALA JE BEZ SVOJE NAJBOLJE PRIJATELJICE. TIHO I NENADANO ...

JEDNOSTAVNO JE ODŠETALA IZ NJENOG ŽIVOTA. PUNIH 9 GODINA MOJE MALO BIJELO KLUPKO,

KOJE JE IZRASLO U PREKRASNU I DRAGU KUJICU, UVESELJAVALO JE ŽIVOT MOJE TANJE.

HVALA TI TANJA NA SILNOJ LJUBAVI KOJU SI DAVALA NAŠOJ LORI !!!

ISKRENO SUOSJEĆAMO S TOBOM ... I ZNAMO ... DA RAJ ZA PSE UISTINU POSTOJI !!! A LORA JE SADA TAMO !!!
 
         

      Jučer sam se rastala od moje najveće ljubavi, od moje Lore. Moja obitelj i ja jučer smo ostali bez jednog člana. Tako je kišilo cijeli dan nebo se spustilo na zemlju, i ono je plakalo sigurna sam u to. Moje Lore više nema i ne mogu vjerovati da pišem ove riječi, ne mogu vjerovati da je nema više, da je nema sad tu pored mene, ne mogu vjerovati da je nisam danas vodila vani, da joj nisam punila njezinu zdjelicu dok ona maše repom i čeka da je isprazni u par sekundi, i onda nakon toga brzo ode po papuču prvu koju nađe i dođe s njom pokazati kako je poslušna i zahvaliti se za obrok koji je dobila. Ne, u ništa od toga jednostavno ne vjerujem, i boli me ova praznina koja je nastala nakon njezinog odlaska, ali eto tješi me da je otišla u mali pseći raj, i tješi me to da se sad igra po nebeskim prostranstvima, da trči po ogromnim prekrasnim livadama, i sigurna sam da me gleda i da me i dalje voli i maše repom sad kad je spominjem, da u sve to sam sigurna i to mi daje snagu za dalje.
      Lora moja... hvala ti za svaki trenutak koji si mi pružila da ga proživim s tobom, hvala ti za svaki sat koji sam imala s tobom, hvala ti za sve što si strpljivo čekala, hvala ti za sve trenutke u kojima si bila uz mene... da ti si ta koja je bila uz mene uvijek i uvijek i kad mi je bilo lijepo i kad sam bila tužna i sama i sretna i kad sam bila ljuta i vesela, zuvijek si bila uz mene ti, ali uvijek sam imala tebe... i znaš da sam ti sto puta to i rekla, i znaš koliko sam te grlila i mazila koliko sam te u biti htjela samo za sebe, sebično od mene, ali ti mi to ne zamjeraš, jer sam ja bila uz tebe uvijek i znaš da nikad nisi bila sama. Hvala ti što si me naučila slušati te bez da mi išta kažeš, samo tvoj pogled je bio dovoljan, hvala ti što si mi pokazala da si nešto što se riječima ne može opisati, a onaj ko nema pse a pogotovo goldene ne može u nikakvim snovima zamisliti što se dobije s tim četveronožnim prijateljem, ne to niko ne zna.
      Znaš da sam do zadnjeg trena očekivala čudo, da sam očekivala da su svi nešto pogriješili i da ćeš ti opet biti ona stara najslađa, najdraža moja Lora, uvijek vesela puna snage za igru, za kupanje, za spavanje i odlaske u šetnje. Očito da je moralo ovako biti, evo još malo pa ti je i rođendan i znaš što si svake godine dobivala. Šaljem ti sve poljupce ovog svijeta i svu sreću ovog svijeta, neka te prati u svakom tvom koraku, volim te, i uvijek ću te voljeti i zauvijek ćeš živjeti u našim srcima. Tužni smo, meni se srce raspada od tuge i boli, ali obećajem ti da ću biti jaka, isto onoliko koliko si i ti bila! Ti si mi pokazala da to moram biti, ti si me tome učila do zadnjeg dana.
      Pozdrav mojoj srećici, uživaj ti meni i budi sretna, ja bi mogla ovako još satima pisati, ali evo ne mogu, prevelika je ova tuga! Jednom drugom prilikom, kažu da vrijeme učini svoje, ali ja u to u ovom trenu nikako ne vjerujem!
                                                                                                                                                                                                                             Tanja Colić